Brojna istraživanja ukazuju da je hemija, prema mišljenju naših učenika, jedan od nastavnih predmeta najtežih za učenje, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, da učenici hemiju smatraju nevažnom za njihov svakodnevni život, kao i za buduće zanimanje (Adamov i sar., 2008). Ovakvi negativni stavovi prema nastavi hemije i nauci uopšte u korelaciji su sa rezultatima međunarodnih ispitivanja učeničkih postignuća, poput PISA (Program for International Student Assessment) i TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study), koja su prethodnih decenija realizovana i u Srbiji. Naime, svi do sada realizovani ciklusi PISA ispitivanja u Srbiji pokazuju da učenici ostvaruju niska postignuća u oblasti prirodno-naučne pismenosti. Tako, na primer, rezultati PISA testiranja sprovedenih 2009. godine pokazuju da je prosečan rezultat učenika iz Srbije na skali naučne pismenosti takav da se oko 34% učenika može opisati kao funkcionalno nepismeno u domenu naučne pismenosti. Drugim rečima, svaki treći učenik uzrasta 15 godina u ovom trenutku ima teškoća da razume rezultate naučnih istraživanja i naučne dokaze koji se koriste u okviru javnih rasprava povodom različitih pitanja od opšteg interesa (npr. očuvanje životne sredine, primena tehnologije u svakodnevnom životu itd.) (Pavlović-Babić i Baucal, 2012). Zabrinjavajući je i podatak da je veoma mali procenat učenika na najvišim nivoima postignuća, a to su učenici od kojih se kasnije očekuju visoki dometi u profesionalnom radu, (Pavlović-Babić i Baucal, 2012). Prema rezultatima TIMSS istraživanja koje je sprovedeno 2007. godine prosečni uspeh učenika iz Srbije u oblasti hemije bio je 467, što je statistički značajno ispod proseka TIMSS skale (500) (Trivić i sar., 2010).
Dakle, rezultati pomenutih istraživanja suočili su nas sa pitanjem kvaliteta obrazovanja u oblasti prirodnih nauka i hemije, uključujući i kvalitet praćenja i vrednovanja učeničkih postignuća koji se izvodi u našoj praksi. S druge strane, ohrabrujuće je to što rezultati istraživanja Adamov i saradnika (2008) koji pokazuju da postoji razvijena sposobnost naših srednjoškolaca za izučavanje hemijskih sadržaja, ali da postoji slaba motivisanost učenika za njihovo izučavanje, pa se pretpostavlja da je upravo to razlog njihovih loših postignuća na međunarodnim testiranjima. Ukoliko povećamo motivisanost učenika za izučavanje sadržaja prirodnih nauka (hemije), što može da se postigne usmeravanjem nastave ka potrebama i interesovanjima učenika, mogu se očekivati i bolji rezultati na PISA testiranjima. Imajući u vidu rezultate PISA i TIMSS testiranja i ciljeve obrazovanja mladih u oblasti prirodnih nauka i hemije, vidljiva je potreba za unapređivanjem nastavne prakse.
Hemija je eksperimentalna nauka i kao takva zahteva da se njeni časovi izvode u laboratoriji. Upravo se kroz rad (učenje) uz pomoć ogleda hemija najbolje razume i prihvata. Međutim, u Srbiji postoji veliki broj škola koje nemaju opremljene kabinete hemije, laboratorije i učionice za izvođenje nastave hemije. Prema malom broju dosadašnjih istraživanja (Ostojić i saradnici (2000), Matijašević i saradnici (2013), Matijašević i saradnici (2013a)), pokazalo se da veliki broj škola ne poseduje kabinet koji služi isključivo za izvođenje nastave hemije. Neposedovanje opremljenih kabineta u velikoj meri utiče na kvalitet i ishode nastave.
Dakle, rezultati pomenutih istraživanja suočili su nas sa pitanjem kvaliteta obrazovanja u oblasti prirodnih nauka i hemije, uključujući i kvalitet praćenja i vrednovanja učeničkih postignuća koji se izvodi u našoj praksi. S druge strane, ohrabrujuće je to što rezultati istraživanja Adamov i saradnika (2008) koji pokazuju da postoji razvijena sposobnost naših srednjoškolaca za izučavanje hemijskih sadržaja, ali da postoji slaba motivisanost učenika za njihovo izučavanje, pa se pretpostavlja da je upravo to razlog njihovih loših postignuća na međunarodnim testiranjima. Ukoliko povećamo motivisanost učenika za izučavanje sadržaja prirodnih nauka (hemije), što može da se postigne usmeravanjem nastave ka potrebama i interesovanjima učenika, mogu se očekivati i bolji rezultati na PISA testiranjima. Imajući u vidu rezultate PISA i TIMSS testiranja i ciljeve obrazovanja mladih u oblasti prirodnih nauka i hemije, vidljiva je potreba za unapređivanjem nastavne prakse.
Hemija je eksperimentalna nauka i kao takva zahteva da se njeni časovi izvode u laboratoriji. Upravo se kroz rad (učenje) uz pomoć ogleda hemija najbolje razume i prihvata. Međutim, u Srbiji postoji veliki broj škola koje nemaju opremljene kabinete hemije, laboratorije i učionice za izvođenje nastave hemije. Prema malom broju dosadašnjih istraživanja (Ostojić i saradnici (2000), Matijašević i saradnici (2013), Matijašević i saradnici (2013a)), pokazalo se da veliki broj škola ne poseduje kabinet koji služi isključivo za izvođenje nastave hemije. Neposedovanje opremljenih kabineta u velikoj meri utiče na kvalitet i ishode nastave.